Što vam najprije padne na pamet kad čujete riječ tamburica? Meni vjerojatno neka svadba, Miroslav Škoro, emisija „Lijepom našom” ili nešto slično. Nisam ljubitelj tamburice, ali kad sam čula da postoji tamburaški sastav koji „praši“ rock, ni sekunde nisam dvojila da se radi o nečemu posebnom. Iako me na taj događaj doveo posao, na kraju sam spojila ugodno s korisnim i uživala u najboljem mogućem fusionu tradicionalnoga i rock izričaja.
T.U.R Orchestra broji 12 članova koji su se odlučili odvojiti od folklornog ansambla Turopolje i uzeti predah od tradicionalnih pjesama koje nisu u potpunosti zadovoljavale njihove glazbene apetite. TUR je akronim za „Tamburaši udaraju rock“, kao i naziv goveda po kojemu je Turopolje dobilo ime.
Izvor: autorska fotografija/ instrumenti prije početka koncerta
Izvor: autorska fotografija/T.U.R Orchestra
Na blagdan sv. Nikole tamburaški su rockeri odlučili počastiti svoje Velikogoričane besplatnim koncertom u dvorani POU Velika Gorica. Na pozornici su im se tijekom večeri pridružile solistice Tihana Delač i Ivana Krznarić koje su svojim glasovima upotpunile hitove poput Viva la Vida grupe Coldplay, Somebody that I used to know osebujnoga Gotyea, kao i svima poznati Libar Zlatana Stipišića- Gibonnija. Podršku na gitarama dobili su od grupe Retrodukcija, prolazeći zajedno kroz pjesme poput Otherside RHCP-a, Lijepe Alme Zabranjenog pušenja, Uzalud pitaš kultne grupe Haustor i neizbježnog ovogodišnjeg hita I follow rivers čudnjikave indie princeze Lykke Li. Ugodno popunjenu dvoranu kroz koncert je vodila Ana Hodak, a cijela večer zaokružena je pomalo melankoličnim hitom grupe R.E.M, Losing my religion.
Izvor: autorska fotografija/instrumenti prije početka koncerta
Izvor: autorska fotografija/T.U.R Orchestra i solistica Tihana Delač
Izvor: vlastita fotografija/bubnjar grupe Retrodukcija
Izvor: vlastita fotografija/ vokal grupe Retrodukcija
T.U.R Orchestra svojevrsni je fenomen koji sada ima svoju publiku diljem svijeta. No, nisu im baš oduvijek tekli med i mlijeko. Naime, počeli su obradama Red Hot Chilli Peppersa i naišli na dosta skroman odaziv publike, vjerojatno zbog sredine u kojoj su započeli sa svojom glazbenog inovacijom. No, nakon što su snimke svojih nastupa uploadali na Youtube, dogodio se boom koji im je osigurao respect kakav danas uživaju, a pojedine snimke imaju preko 125 000 pogleda na Youtubeu. Sasvim solidno za momke iz jednog malog Turopolja. Nije na odmet spomenuti da su svi članovi amateri, od kojih većina nema nikakvo glazbeno obrazovanje, u što je vrlo teško povjerovati kad čujete sklad melodija i kvalitetu njihova zvuka. Momci na pozornici djeluju vrlo ozbiljno i skoncentrirano, ali već na njihovoj stranici možete se uvjeriti u suprotno uz humoreskne opise svakog pojedinog člana.
Izvor: vlastita fotografija/total s balkona dvorane POU
Izvor: vlastita fotografija/T.U.R Orchestra
Uvijek me oduševe ovakvi jedinstveni glazbeni hibridi i najveća je ljepota što nikada ne možete znati koja će vas kombinacija nota, ritmova i melodija pokrenuti ili dotaknuti, a još manje ćete znati zašto. Takvo što nećete uspjeti doživjeti jedino ako ste zadrti ladičar koji sluša isključivo samo jednu vrstu glazbe. Glazba je nešto previše vrijedno da bismo u njoj dopuštali isključivost.
ovo je stvarno odlično! 🙂 nisam nikada čula za ovo, odmah sam išla proguglati. super su mi sve te “priče” koje imaju skroman početak i koje svoj uspijeh grade u ne baš idealnim uvjetima – odmah znam da je u pitanju nešto kvalitetno što nije steklo “instant” slavu i što nije uspjelo zahvaljujući nekim vezama i vezicama. uvijek se sjetim Disneya i njegovog malog miša koji su imali težak put uspona, ali su se na kraju proslavili jer su ostali dosljedni sebi 🙂
Sviđa mi se tvoja misao da je glazba nešto previše vrijedno da bismo u njoj dopuštali isključivost. Onaj tko zaista voli glazbu, ne daje prednost samo jednom žanru, nego prihvaća i različitosti i određena odstupanja od klasičnih pravila.
super su ti fotke, nadam se da će se i video pojaviti ubrzo 🙂
do čitanja! 🙂
Ovo mi je genijalno 🙂 Uvijek se osjećam loše kad kao jedna Slavonka kažem da ne preferiram tamburice i onda mi kolegica rasvijetli pamet i otkrije tambure koje rokaju u mom stilu 😀 Sad i ja mogu reći da volim tamburaše, ali ove T.U.R. 😉 Fotografije me kao i uvijek oduševe 😉
Uvijek je super kad netko obradi pjesmu na drugom instrumentu od onog na kojem je napravljena. Dobije se potpuno nova perspektiva, ponekad i šira od početne.
Ovi dečki su odlični, kao i tvoje slike i post. 😉
Bome se ti raspisala, ne stignem ni pratit sve tvoje članke, morat ću i ja potražit na jubitou da čujem kak tamburaši praše.
Dobar članak je onaj koji te zainteresira za nešto, otvori vidike, a ti si s ovim i onim prethodnim uspjela u tome, što dobro dođe nama koji ne stignemo sami istraživat i otkrivat ovakve stvari (a na tv-u i ostalim medijima se takvi članci nalaze u tragovima) nego nam ti lijepo to serviraš i upakiraš i staviš i potkrijepiš i lijepim slikicama,( jako mi se sviđa druga slika.) samo tako nastavi :))
ispravak, ne druga nego 3. slika 😀
Glazba je nešto previše vrijedno da bismo u njoj dopuštali isključivost. – ubiše ga s izjavom 🙂 kak sam ti i rekla, opet nemam pojma o temi pisanja, nisam čula za njih, ali uživam čitati blog i dalje, i jesam i dalje će mi bit uživancija (naravno ak nastaviš ovak :p)
e i da, primjetila sam i u prijašnjem postu – super mi je kad staviš takve rečenice na kraj (kad jednom rečenicom kažeš sve bez da se mora ikaj više nadodavat na to).
Predobro! 🙂 I ja ću ih poslušati na YouTube-u, zanimljivo mi djeluje ova kombinacija rocka i tambure. Nadam se da će dečki ostvariti željeni i zasluženi uspjeh, a nadam se i da će tebe posao odvesti na još neka slična mjesta pa da nam doneseš još ovakvih zanimljivih priča! 😉
Slažem se s gornjim komentarima, zadnjom si rečenicom rekla sve. :))
Obrade su odlične. Slušam ih upravo na YouTube-u. Mejaši su jedna grupa dečkiju koje nazivaju tamburaši u starkama te isto obrađuju dosta poznatih pjesama. A u srijedu i snimaju spot u jednom klubu, te su sve cure pozvane da sudjeluju u spotu. http://mejasi.net/
Prvo sam pogledala video, nakon što sam pročitala uvod – fenomenalno!!! 🙂 Inače, tamburica za mene predstavlja dio, ali i način života… zanimljivo koliko različite poglede imamo. Navedene pjesme,sve redom-obožavam. U videu sam uživala, od početka, do kraja, pa opet… Onda ti je jasan moj dojam. Bravo, bravo, braavo! 🙂
Eto kad te već uhvatila panika 😀 a znaaaaš da sve ide polako… U svakom slučaju tamburice su skoro pa moj đir, a kad bi bilo više ovakvih ideja mislim da bi se tamburice još više popularizirale… Uvijek je super kad se netko posveti tako nečemu, pogledaj samo 2 cellos… Da ovi dečki sad imaju neki koncert u zg, odmah bi išao na to
Haha ajde da sam i ovo doživila 😀 ti si onak jedini kojem je trebalo odobrit komentar da bi mogo dalje pisat slobodno, sramota te bila.