Posljednji tjedan školskih praznika svi su zainteresirani velikogorički osnovnoškolci mogli provesti svoje vrijeme u Zimskom kutku, jednom od brojnih programa i radionica u Centru za djecu, mlade i obitelj u Velikoj Gorici. Ovakve radionice pravo su mjesto za druženje i otkrivanje ponekog skrivenog talenta. Kada sam posjetila radionicu, djeca su izrađivala crteže od pijeska i otkrivala nebrojene mogućnosti koje im pruža ona čudnovata pojava zvana mašta.
Ovakve su radionice, pogotovo u ova novija vremena, prijeko potrebne za socijalizaciju i razvoj kreativnosti, kognitivnih sposobnosti, socijalne i emocionalne inteligencije, osvještavanje vlastitih sposobnosti i talenata, stjecanje samopouzdanja te za mnoge druge faktore važne za kvalitetno izgrađivanje.
U Zimskom kutku formirane su dvije dupkom pune grupe koje su se družile kroz pet susreta, a svaki susret provodila se druga tehnika rada s djecom. To nisu bile klasične likovne radionice već se nastojalo djecu upoznati s nekim novim, neobičnijim metodama kreativnog izražavanja. Broj djece po grupama idealan je jer se voditeljice mogu posvetiti svakom djetetu ponaosob i pomoći im u radu, nema pretjerane buke, sve zrači pozitivnom i zdravom dječjom atmosferom. Nitko se ne osjeća zanemarenim jer svi međusobno komuniciraju i nema onog zločestog nadmetanja kakvog među djecom nekada zna biti. Najviše zrače one tipične dječje osobine: iskrenost i bezbrižnost.
Izvor: autorska fotografija/ izrada crteža od pijeska
U razgovoru s djecom saznala sam da se svi dobro slažu i uživaju družeći se na ovakvim radionicama te ih neki od njih pohađaju redovito svake godine. Svatko je stvarao svoje umjetničko djelo od pijeska, a najpopularnija igra među njima je, čini se, baš ona u kojoj se igraju pljačkanja banke 😀 Iznenađena odgovorom, nisam mogla ne nasmijati se ovakvom izboru.
Izvor: autorska fotografija/naušnice koje su djeca izradila na prethodnim radionicama
Ovakvi centri imaju važnu ulogu jer u prvom redu pomažu roditeljima u njihovoj ulozi odgoja djece te pružaju dodatnu brigu za njihov razvoj. Na neki način pružaju roditeljima osjećaj sigurnosti da postoje ljudi i udruge kojima se može posvetiti odgoj djece izvan njihovih domova gdje djeca mogu steći nova, kvalitetna iskustva. To je zasigurno bolji način probijanja granica vlastite mašte od surfanja na internetu gdje djeca bivaju zatrpana zatupljujućim, nerelevantnim i često neadekvatnim sadržajima za njihovu dob.
Izvor: autorska fotografija/ izrada crteža od pijeska
Izvor: autorska fotografija/ voditeljica pomaže u izradi crteža od pijeska
Kao što sam naziv Centra sugerira, ovdje se mogu naći programi za roditelje, predškolce, osnovnoškolce i srednjoškolce. Postoje čak i programi poput Baby Fitnessa koji je namijenjen dojenčadi i njhovim roditeljima, sa svrhom uspostavljanja rane komunikacije između roditelja i bebe. Tu su također i razne igraonice, pjevaonice, programi za govorne vježbe i pomoć u učenju, za podizanje samopouzdanja i slično. Budući da su hobiji zapravo „rad za dušu“, važno je poticati dječju znatiželju kroz ovakve aktivnosti. Za one u najproblematičnijim godinama, kada zbog divljanja hormona i pucanje nokta postaje first world problem, organiziraju se prigodne tribine.
Roditelji mogu također raditi na osobnom razvoju i unapređivanju sposobnosti, rješavati neke strahove ili nesigurnosti u vezi odnosa s djecom te međusobno dijeliti iskustva. Radionice su za djecu zapravo preventiva od svih sličnih problema jer ona stara vrlo jasno kaže bolje spriječiti nego liječiti.
Izvor: autorska fotografija/mačke kao ukras u prostorima Centra
Ministarstvo Eklektičnosti 
Tko bi rekao da ćeš postati kroničarka Velike gorice?! :Kratko, jasno, slikovito! Svaka radionica, trening ili bilo kakvo druženje izvan kuće i što dalje od laptopa je pohvalno, pa tako i ovakve maštovite radionice. A ako ti želiš voditi korisne radionice, uvijek se možeš priključiti Djeci medija! 🙂
Slažem se s Ines. Bolje da se igraju međusobno, što dalje kompjutera, a još bolje da se kreativno izražavaju! :))
Odlično! Dopadaju mi se takve radionice, sam mi je žal kaj ih nemamo tu u okolini baš, muči me to kaj se malac nebre igrati s ostalom djecom, ja mu nisam nekaj preveč zanimljiva jer ne kužim marsovske spike, i onda ispadne da 80% slobodnog vremena ili bulji v tv ili laptop 😦 Trebala bum se v potragu za nečim takvim baciti pod hitno. Fala Petro na ideji 🙂 Za članak pohvale ez olvejs 😉