Tamburica me u stopu prati- 5.Velikogorički festival

Prosinac je za mene bio mjesec tamburice. Gdje god sam došla dočekala me neka tamburica, od glavnog zagrebačkog trga do manifestacija koje su slavile ovaj tradicionalni instrument, a koje sam pratila zbog novinarskog/fotografskog posla.

Svi ljubitelji tamburice i osebujnoga turopoljskoga izričaja sredinom prosinca došli su na svoje. Peti po redu Velikogorički festival ove je godine osvanuo u posebnom izdanju. Umjesto klasičnog natjecanja za najbolju skladbu, za gledatelje u dvorani Srednjih škola pripremljena je retrospektiva svih dosada nagrađenih skladbi. Kao najbolja od najboljih prema zbroju glasova publike i stručnog žirija  proglašena je pjesma „Proščenje“  Miroslava Živkovića, koji je i ovoga puta nastupio uz pratnju velikogoričkih Jana, vokalno instrumentalnog sastava osnovanog 2004. koji broji 25 članova.

IMG_5373

Izvor: autorska fotografija/ VIS Jane

IMG_5343

Izvor: autorska fotografija/ VIS Jane i Miroslav Živković

Radijskoj se publici najviše svidjela skladba „Se se premenile“, meni osobno najkarizmatičnijeg izvođača Zvonka Kompesa, vrsnog glazbenika koji je tijekom svoje karijere nastupao za mnoge poznate osobe poput Tita, Indire Ghandi, Richarda Burtona, Elizabeth Taylor, Irene Papas i mnoge druge. Iako se najčešće isključim dok fotografiram ovakve događaje, tekst njegove pjesme upao mi je u uho i zapravo ima podosta smisla.

IMG_5264

Izvor: autorska fotografija/Zvonko Kompes

Za mene su ovakvi događaji novo iskustvo i uvijek otkrijem neki mikrokozmos o kojemu jako malo znam. Taj mikrokozmos nikako nije zanemaren jer ljudi koji sudjeluju u tome programu zapravo su glavni čuvari tradicije koja je, koliko god ju mi zanemarivali, naprosto nužna kao dio identiteta našeg podneblja. Ima nešto lijepo i toplo u tome kad vidite starije generacije da izdvajaju vrijeme za svoju dušu i međusobno druženje, da se još uvijek ne otuđuju u potpunosti jedni od drugih. To je za njih ipak nešto više od pučke veselice.

Uz to, ugodno me iznenadilo da je u ovakav događaj uloženo mnogo truda i produkcijski je na vrhunskoj razini, a posebno bih pohvalila osvjetljenje koje uvelike olakšava fotografski i snimateljski posao. Voditeljica Kristina Pavlović profesionalno i korektno, a opet opušteno radi svoj posao i vođenje prilagođava generacijama kojima su ovakvi festivali i namijenjeni. Uz voditeljicu, publiku kroz program festivala prati Orkestar VGF-a pod vodstvom Ivana Potočnika koji se sastoji od tamburaša velikogoričkih kulturno umjetničkih društava i tamburaških sastava kojima se u ovoj prigodi pridružuje nekoliko profesionalnih glazbenika.

IMG_5040

Izvor: autorska fotografija/ voditeljica Kristina Pavlović

IMG_5157

Izvor: autorska fotografija/ Orkestar VGF-a

Direktor ovogodišnjeg VGF-a i član organizacijskog odbora, Vladimir Štarkelj, izrazio je svoje zadovoljstvo, kako ovogodišnjim tako i svim dosadašnjim izdanjima Velikogoričkog festivala koji se održava pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Turističke zajednice Velike Gorice.

Pobjednik večeri i dobitnik Grand Prixa kojega sam odmilja prozvala turopoljskim Sinatrom, Miroslav Živković, nije se uopće nadao pobjedi niti je znao da će se dodjeljivati ikakve nagrade. Rodom iz Vinkovaca, glazbeno obrazovanje stekao je u Zagrebu i stalni je član i solist zbora HRT-a. Vrsno interpretira oratorijska djela, a kao koncertni pjevač njeguje staru glazbu i djela hrvatske glazbene baštine.

IMG_5639

Izvor: autorska fotografija/ Miroslav Živković, pobjednik

Na samome kraju večeri posjetitelji su imali priliku posvjedočiti nesvakidašnjem prizoru- gradonačelnik Dražen Barišić uhvatio se tamburice i uz pratnju tamburaša odsvirao novu skladbu „Turopoljska kraljica“ koju su napisali Zvonko Brabenec i Ivica Potočnik. Radi li se tu o skupljanu predizbornih bodova ili čistoj praktičnosti, ne bih htjela ulaziti u to.

IMG_5520

Izvor: autorska fotografija/ Dražen Barišić

Velikogorički je festival bio uvertira Danu Grada Velike Gorice koji se slavi 13. prosinca, na blagdan svete Lucije. Tijekom Lucijinih dana pravi je kaos u gradu što se događanja tiče, dok je siječanj sada jedna svojevrsna sezona kiselih krastavaca.

Postoje planovi pomoću kojih bi VGF živio kroz cijelu godinu, a ne samo u hladnim zimskim mjesecima kada se rijetkima uopće da izlaziti izvan svojih toplih domova. Uz jedno rock izdanje i jedan dječji festival, sve bi generacije imale razlog za dolazak.

3 thoughts on “Tamburica me u stopu prati- 5.Velikogorički festival

  1. Osobno me najviše smeta kod nekih osoba kad urone u jedan žanr glazbe i smatraju da je sve ostalo bezvrijedno. Drago mi je da si ti kao netko tko sluša nešto sasvim drugačije od tamburice sposobna uvidjeti kakvu vrijednost ona ima. Posjetila si ove godine i Žetvene svečanosti u Cerni pa ti ne moram ništa posebno pričati o tome, ali htjela bi samo dodati da jedna takva manifestacija, koja nama mladima predstavlja uglavnom samo priliku za bolji izlazak, starijim ljudima puno znači i stvarno je lijepo vidjeti s kakvim žarom prate sve nastupe i ostale događaje u sklopu svečanosti. Obzirom da sam ja Slavonka, navikla sam na takve priredbe poput Vinkovačkih jeseni, Šokačkog cvita ili Seljačke zabave u Županji. Drago mi je vidjeti i da se u većim gradovima još uvijek cijeni tradicija. 🙂

  2. Čitam post i razmišljam kako ću napisati kasnije u komentaru da mogu zamisliti kako je ovaj poslovni zadatak bio za tebe mukotrpan i nailazim na tvoje isključenje, ali i moje iznenađenje što se nisi isključila, ovaj put! 🙂 Očuvanje tradicije je neophodno za našu kulturu, povijest, a za mene i predivan običaj. Dolazim iz Slavonije, istočne Slavonije gdje se o tradiciji zaista vodi računa i, iako sve to vidim nekoliko puta u godini, uvijek me očara na neki poseban način ljubav ljudi prema tome.

    Definitivno ima nešto u tvoj tamburici<3 …

  3. I ja sam imala priliku slušati Miroslava Živkovića uživo. Genijalan glas, nemam što puno tu dodati. Ljubitelj tamburice nisam, ali znam koliko je bitno očuvanje tradicije i koliko to znači malo starijim generacijama od mene, a posebno Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Moja majka živi u Njemačkoj već duže od 10 godina i svaka takva ili slična manifestacija koja se prenosi na HRT-u doslovno je hipnotizira pred televizorom. I ona nije jedina, manje više svi iseljenici su takvi. Ne znam, možda za koju godinu i ja počnem slušati tamburice, ali za sad…ostavit ću to ipak mojoj mami. 😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s